Ovim crtežom sam pokušala što bolje prikazati Makovu jednostavnost i čistoću koju koristi u svojim opisima Rijeke. Rijeka je bistra, nježna i pomalo razigrana, barem sam je ja tako doživjela. Jednako kao u pjesmi, tako i na slici, Rijeka ide u svim smjerovima – nema granicu. Iz tog razloga sam je odlučila „odvesti” negdje gdje ona sama inače ne bi mogla fizički otići. Uputila sam je u smjeru neba, ona se diže i putuje u nebo iznad svih nas. Rečenica iz pjesme „Malo znamo, al je znano” bila mi je vodilja kroz cijeli proces; nešto nama poznato, poput ove rijeke, daje neku drugu percepciju već poznatih stvari. Rijeka, kakvu mi znamo, je više manje svakome u sjećanju ista, ali ja sam joj htjela dati nešto što ona sama ne posjeduje – dala sam joj krila.

NIKOLINA ŽABČIĆ, Studentica sam 3. Godine preddiplomskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer; animirani film. Osim moje izrazite ljubavi koju imam prema filmu, unatrag dvije godine se pronalazim u ilustraciji. Kako je pristutna u mojoj svakodnevnici, postala je također I moj izvor zarade buduči da radim kao illustrator za Školsku knjigu. Pored ilustracije radim za nakladničku kuću Fraktura gdje izrađuje kratke animacije u svrhu promocije po potrebi.

e-mail: nzabcic993@gmail.com

tel: +385 91 959 7250