Bol duše, proizašle iz nemogućnosti samoostvarenja uslijed nedostatka okrilja u ranoj dobi, zaokupila me već na prvim stranicama Krležina romana. I sama odrasla uz bezinteresnu majku i odsutnog oca, sa suviše sam velikom lakoćom shvatila Filipovo duhovno tumaranje svijetom. Reagirajući na vizualne podražaje, zvukovno nadražen zbirom besmisla, on niže prizore oko sebe svjestan njihove prisutnosti, no ne i značenja.

Prikazujući tog aktera polazim od njegove posture umornog Parižanina, od dima i snuždenosti ispijena mlada lica, naglašavajući emocionalnu onemoćalost nedostatkom kolorita na slici. U gluho doba svitanja, on stoji pred vratima doma spreman, no nesposoban suočiti se s danim trenutkom, bježeći u prošla vremena kojima značenja nije dokučio, sluteći da kriju razloge što ga sputavaju u ostvarivanju. Kaptolska kurija s početka 20. stoljeća, djelomično zaklonjena stablom kestena, sa gipsanom meduzinom glavom nad teškim okovanim hrastovim vratima i glicinijom uz njen bok, poprište je Filipova povratka u život kojemu je pokušao pobjeći pred dvadeset godina. Samo je vrijeme ispralo i jednokatnicu i njega, sve drugo ostalo je neizmijenjeno.

KORALJKA BUBNJIĆ rođena je 1968. u Makarskoj. Djeluje kao komunalna radnica do svoje 48. godine, kada se upoznaje s likovnošću udomivši rad prilikom javne umjetničke akcije. Okušavši se u brojnim medijima, privukla je mjesnu pozornost zornim prikazima lokalnih znamenitosti i ličnosti. Izlagala je na više skupnih izložaba u Dalmaciji i BiH.

e-mail: koraljka.bubnjic@yahoo.com