Opis rada
Neki su htjeli da im tata dohvati mjesec, neki pak stići do sunca, a ja sam htjela sve to i još dohvatiti dugu, umočiti ruke u te boje i slikati po nebeskom platnu.
Majka me držala malenu oko struka, kada je tog popodneva pljuštalo u Botincu i kada se na nebu pojavila moja prva duga. Imala sam četri godine i propinjala se na nožne prstiće, pružala ruke visooko, ne bi li je nekako dodirnula.
Čini mi se da se još uvijek propinjem, tražeći spojivo u nespojivom, vidljivo u nevidljivom, pokušavajući pronaći prijateljstvo između svjetla i tame… Putokaz na nebu. Dugu, dužice, djetinjstva mojeg najbolje družice.
Tadijanovićeva Duga- junakinja Botinečkih dužica
…Htjedoh se provući ispod nje
Kao nekad u djetinjstvu,
Kad sam trčao za njom
Do mlina, gdje pije vodu
Al se najednom sjetih
Da nema starog mlina,
Da nema mog djetinjstva,
I da nikada neću Dugu taknutirukom.
Pa sklopim oči.
A duga još jače zasja u meni.
O autoru
“Slikam, dakle jesam!” Rođena u Zagrebu 1976., pozavršavala neke škole, onu životnu još tešem.
Izrađujem lutke i male im haljinice, bojam slike i slikovnice, pripovijedam priče i bajke i u jednoj od njih perem posuđe. Članica sam HSZU a i ULUPUHa i slobodna skoro, baš kao ptica!
Živim i radim u Zagrebu, Botinečka 5,
tel: +385 91 518 4168
e-mail: magipersic@gmail.com
facebook i instagram: Margareta Peršić